Kristian Novak

Rodiš se sa strahom od glasnih zvukova i strahom od padanja

Jesi osjetila nekad ono čudno olakšanje kada dođe do provale nasilja? Jesi? Mislim da znam što je to. Tada dobijemo dopuštenje da malo prestanemo kočiti, da se odmorimo. Možda povjerujemo i da će se nasiljem pročistiti nešto. I tada se prelije, kao u Sabolščaku.

Nakon toga sam iz dana u dan imao sve manje susjeda, a sve više savjetnika.

Odjednom sam bio prije svega Kurd. To je značilo da sam u nevolji.

takvima se ovdje inače sve oprašta - dobrima i nebitnima. I onima koji nisu imali izbora.

dovoljno mjesta da me sustigne ono čega sam se najviše želio riješiti. Mene je sustizao, tada to još nisam znao, jedan moj davni bijeg.

Majstorica je šutnje, premda neprekidno govori.

znači da nisam imala izbora. Sve mi je oprošteno. Toči.

tren pomisliš da smo svi isti ljudi,

Kako bi lijepo bilo biti ništa, pomislio sam.