„Ako mi se ikad ponovo približiš, ubiću se. Možda sam se ponela kao kurva...“ Sunđa više nije mogla da govori. Tako jasno je videla svog oca: njegove divne oči, zečju usnu, pogrbljen i šepav hod.
Kad god bi završio dugotrajni dnevni posao, izrezbario bi joj lutke od suvih klipova kukuruza i granja. Ako bi preostao bakrenjak u njegovom džepu, kupio bi joj malo karamela. Bolje je što je mrtav da ne vidi u kakvu se prljavu spodobu ona pretvorila.