sr

Igor Marojević

Igor Marojević rođen je 12. jula 1968. godine u Vrbasu. Njegov otac bio je pripadnik tehničke inteligencije, majka je predavala srpski jezik.

Diplomirao je srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Svoju novelu „Obmana Boga“ objavio je 1997. godine, a onda i romane „Dvadeset četiri zida“ (1998, 2010), „Žega“ (2004, 2008), „Šnit“ (2007, 2008), „Parter“ (2009) i „Majčina ruka“ (2011), kao i zbirke priča „Tragači“ (2001) i „Mediterani“ (2006, 2008) i knjigu eseju „Kroz glavu“ (2012). Njegova dela ili njihovi odlomci objavljivani su na španskom, portugalskom, katalonskom, makedonskom, nemačkom, engleskom, italijanskom, slovenačkom, mađarskom, ukrajinskom, češkom, grčkom, danskom i bugarskom jeziku.

O savremenim problemima piše bilo neposredno („Parter“, „Mediterani“, „Dvadeset četiri zida“), bilo da ih izmešta u prošlost („Žega“, „Šnit“, „Majčina ruka“). Poslednjim trima knjigama započinje ciklus još uvek nedovršenog petoknjižja „Etnofikcija“. Začetnik je istoimene poetike koja je izvršila izvestan uticaj na nekoliko mlađih srpskih autora od kojih je najupečatljiviji svakako Dejan Stojiljković, čiji roman „Konstantinovo raskršće“, takođe objavljen u Laguni, daje sebi sličnu „slobodu“ u rekonstruisanju istorije. Marojević je po nekim kritičarima začetnik tzv. krtog realizma. Uz njegovu prozu se pominju i odrednice neorealizam, trans, snajperska proza, generacija miks.

Napisao je dramu „Nomadi“ koja je u produkciji barselonskog Instituta za teatar izvođena 2004. godine na katalonskom i španskom jeziku. Na BELEF-u 2008. godine izveden je dramski komad „Tvrđava Evropa“, srpska praizvedba drame „Nomadi“, kao autorski prevod sopstvene drame. Po njegovom romanu „Dvadeset četiri zida“ u Beogradskom dramskom pozorištu izvođena je istoimena pozorišna adaptacija 2003/2004. Takođe u BDP se od 2009. do 2011. izvodio njegov drugi komad „Bar sam svoj čovek“. Po motivima njegove drame „Radovan 2013.“ novosadska trupa Jorik je izvela istoimenu predstavu 2013.

Sa španskog je preveo, između ostalog, četiri knjige Roberta Bolanja.

U izdavačkoj kući Laguna petogodišnji autorski ugovor potpisao je 2005. Nakon što su njegovi Mediterani otvorili Laguninu ediciju „Meridijan“, kada se mesto urednika ispraznilo, logičnim se ispostavilo da njen prvi autor postane urednik.

Za roman „Žega“ dobio je nagradu „Stevan Pešić“ i nagradu iz fonda „Borislav Pekić“, a za knjigu eseja „Kroz glavu“ nagradu „Desimir Tošić“. Dok je u nekim srpskim književnim časopisima bio zabranjen autor, u Zagrebu mu je kultni časopis „Quorum“ posvetio opsežan tematski blok u broju 4-5-6 od 2012. godine. Član je Srpskog i Katalonskog PEN Centra. Jedan je od osnivača Srpskog književnog društva, preko kojeg ostvaruje status samostalnog umetnika od 2002. U poslednjem izdanju „Kratke istorije srpske književnosti“ Jovana Deretića, najmlađi je zastupljeni prozni autor.

Sa Igorom Marojevićem možete kontaktirati preko Twittera www.twitter.com/igormarojevic

i preko Facebook-a www.facebook.com/igor.marojevic

Web-adresa grupe „Igor Marojević“sa brojnim članovima:

http://www.facebook.com/group.php?gid=111744494461

Quotes

Tanja Dimitrijevichas quoted2 months ago
Taj prvi put mi je bilo lako da odagnam slike koje su mi budile: trnce žudnje, titraje centra za tugu, podrhtavanje dlanova, disanje u dvočetvrtinskom taktu; brzo sam zaboravio na to – na sve osim na jezik. I onda kad mi se već činilo da sam sasvim preboleo patnju, gotovo da bih, čuvši da bilo ko na ulici, u vestima ili drugde, deli govorne osobine s njom, ljubomorno zakmezio. Setio bih je se uvek kad bi neko izgovorio umekšano l. Kad bih prepoznao prenošenje akcenta na proklitiku, kanovačko duljenje, inverzije neke...

Jezik je nemoćan da ukroti jezik. Već posle manje od sata nove ljubavne patnje vidim da ću se, pričajući o njoj, seliti s jednog koloseka pripovedanja na drugi i da ću možda na kraju u svemu tome prepoznati puki oblik terapije. Ali, možda i ne mogu mnogo više od toga zato što nisam temeljit.

Jedva da sam kadar da se prisetim nekoliko mutnih nagoveštaja ka pisanju. Sigurno ne bih uspeo da među njima odredim prelomni. Doduše, za utehu mogu da se prisetim prelamanja stranice zemunskog lista Nova zvezdica, na kojoj su redovi nagradnog konkursa bili podebljanim okvirom odvojeni od članka koji sam potpisao.

Konkurs je pokrenula lokalna mešovita firma za uvoz i izvoz. Od pola deset do petnaest do deset izjutra, nekoliko puta tokom dve sedmice, te rane jeseni sam čekao da se iz redakcijskog faksa pomole: nečitka telefaks-šifra pri vrhu belog masnjikavog papira, poziv da bude napisana zbirka poezije, imena tri člana žirija i, po sredini papira, nagradni iznos predviđen za rukopis koji se njima trojici bude posebno svideo. Ne mogu da se setim teme, ali mogu činjenice da se, u dve zbirke pesama koje sam našao u mesnoj biblioteci, njome bavio i predsednik žirija, šef Sektora lepih delatnosti eksport-import firme.

U to vreme, visina mesečne zarade u državnim i u većini mešovitih firmi pretvarala je radne ljude u neobične trgovce: u crnoberzijance, vlasnike buvlje-pijačnih štandova i preprodavce benzina i nemačkih maraka. I ja se, kao i svi oni, dovijam izvan stalnog posla. Nešto slično sam pomislio pružajući službeniku pošte podbuli, roze koverat sa dva i po tabaka svojih pesama inspirisanih knjigama predsednika žirija.

Jednog dana pri kraju tog septembra, nešto posle devet izjutra, glavni urednik Vladan Gavrilov mi se obratio tako što je vedro mahnuo kažiprstom ka podrumu, kao da je želeo da mi predoči kako ću plaćanjem pića da mu se neznatno odužim za povoljnu vest.
Tanja Dimitrijevichas quoted2 months ago
– Vi, ako se ne varam, stanujete baš blizu Zvezdice? – rekao mi je predsednik žirija i ja sam klimnuo glavom.

– Zato sam se i zaposlio – rekao sam, setivši se kako sam ispunio formular za konkurs kod Nove zvezdice, osnovane zahvaljujući domaćoj ispostavi darežljive Soros fondacije.
Tanja Dimitrijevichas quoted2 months ago
Da se bavim nekim oblikom onog što ljudi nazivaju pisanom rečju, a čija je merna jedinica čas, izdržavao bih se tako, čini mi se, celog života.

Možda je bilo izgleda i da živim od šaha; tako je bar predviđao moj pokojni otac, advokat i majstorski kandidat.

Impressions

b2964325166shared an impressionlast year
👍Worth reading

  • unavailable
    Igor Marojević
    Beograđanke
    • 1.2K
    • 32
    • 27
    • 40
    sr
  • fb2epub
    Drag & drop your files (not more than 5 at once)