Svako ko čezne da se ukotvi na položaju višem od onoga koji je njemu ili njoj dat rođenjem, uvek teži uspostavljanju novog reda i redefinisanju postojećih relacija, ali istovremeno – paradoksalno – nastoji da se postignuti društveni uspeh očituje u onom poretku stvari i vrednosti koji u tom vremenu važi. Ta ambicija rađa snobizam, politiku življenja koja uključuje mnogo mudrih i manje mudrih manevara.