Nora Roberts

Najbolje stvari događaju se kad im čovjek dopusti da se dogode same od sebe.

Nikada te neću preboljeti. Svaku ženu koja bi došla nakon tebe ja bih uspoređivao s tobom -

a ona ti nikada ne bi dorasla. Ne bi imala tvoje lice niti bi bila pametna poput tebe, imala tu čvrstoću ispod sve te uglađenosti. Ne bi postojala nijedna druga.”

Stidljiva je ruža procvjetala.

I sada je spavala u njegovu krevetu udobno se smjestivši. Kao da je ondje i pripadala, pomislio je promatrajući je sanjivim očima. Kao što je izgledala da pripada ovdje dok je posluživala pića u njegovu pubu, dok je radila u svom vrtu ili dok je šetala brdima u pratnji O'Tooleove kuje.

Doista se tako lijepo uklopila u njegov život. I zašto, pitao se, zašto ne bi bila njegov dio? Zašto bi se htjela vratiti u Chicago ako je ovdje sretna i ako je on sretan s njom? Bilo je vrijeme da se oženi i osnuje obitelj, nije li? Ni s jednom to još nije zvučalo tako lijepo i tako primamljujuće kao s Jude.

On je čekao to nešto, nije li? I onda je jedne kišne večeri ona ušetala u njegov pub. To je bilo dovoljno da sudbina preuzme stvar u svoje ruke.