Sedam škola za sedam godina, a sve su iste. Kada god se potrudim, kažu mi da se ne trudim dovoljno. Neuredno i nečitko pišem. Ljute se što istu reč svaki put pišem drugačije. A muče me i glavobolje. Uvek me zaboli glava kada predugo gledam kako crna slova sijaju na belom papiru.
jonjagoblinhas quotedlast year
A dok gledam po učionici, prisećam se kako mi se zbog problema sa čitanjem činilo kao da svakog dana sa sobom vučem betonski blok i koliko sam se samosažaljevala. Sada shvatam da svi imaju neki blok koji vuku. I da su svima teški.
jonjagoblinhas quotedlast year
Slutim da reči „imam problem“ ne znače isto što i „ne mogu“.
jonjagoblinhas quotedlast year
I ja mislim na reči. Na njihovu moć. Kako njima može da se maše kao čarobnim štapićem – ponekad u dobre svrhe kao što to radi gospodin Danijels. Kako on uspeva da se deca poput Olivera i mene osećaju bolje u svojoj koži. I kako reči mogu da se koriste za nešto loše. Da povrede druge.
jonjagoblinhas quotedlast year
Nemam izbora nego da mu verujem zato što ne mogu da živim više ni jedan jedini dan misleći kako će ovako biti zauvek.
jonjagoblinhas quotedlast year
„I nemoj da budeš tako stroga prema sebi, važi? Znaš, jedan mudar čovek je rekao: ’Svako je pametan na drugačiji način. Ali ako sudiš o ribi po njenoj sposobnosti da se popne na drvo, ona će čitav život provesti misleći da je glupa’.“
jonjagoblinhas quotedlast year
„Kad sedneš na bicikl, zar ne očekuješ da ćeš moći da ga voziš? Da se neće raspasti dok budeš okretala pedale?“
„Aha. Pa šta?“
„Zamisli da svaki put kad sedneš na bicikl moraš da brineš hoće li točkovi da otpadnu. I da stvarno svaki put otpadnu dok se voziš. A ti ipak moraš da se voziš. Svakog dana. I onda moraš da gledaš ljude kako te gledaju dok se bicikl raspada pod tobom. I svi misle kako je to tvoja greška i da si ti najgori vozač bicikla na svetu.“
jonjagoblinhas quotedlast year
Bolje je ćutati i pustiti ljude da misle da ste glupi nego progovoriti, pa ih u to uveriti.
jonjagoblinhas quotedlast year
Osećam se užasno dok gledam leptira na zemlji kako uzaludno leprša krilima, a ne pomera se. Poznat mi je taj osećaj.
jonjagoblinhas quotedlast year
Diže svoj tetrapak. „Recimo da ja kažem da je ovo sok od narandže. To ne menja ono što je unutra.“
„To je drugo“, kažem ja i mislim da će se mleko osećati kao da je sok ako mu to dovoljno puta kažu.