Popusti, uzeće ti zdravlje… Čuvaj ponos u duši, brate rođeni – govorio je, šapatom sa kreveta na spratu, odmah do mene.
– Nijesam kriv… Ne mogu, oče Pajsije.
– Tasovi pravde i krivde nijesu u našim rukama.
– Nego? U rukama upravnika Sulejmana Hodžovića?
– U rukama onoga koji sve vidi i sve zapisuje. Važno je, brate rođeni, da pred njim, u srcu svom, nijesi zgriješio… Popusti, ne idi na sebe.
– Nevin sam… Okaljaću tu nevinost, oče Pajsije. Svaki je od vas ovdje nešto, bar nešto zgriješio. Samo ja…
– Doktore! – protegnu on ruku da me potapše. – Od Adama i Eve grijeh je u nama. Nema bezgrešnih, ne huli na Gospoda!