Drugim rečima, pišeš priče koje nemaju nikakve veze s tvojim životom niti zapravo bilo čime o čemu išta znaš.
A dok ih pišeš, zanima te samo šta će Betani misliti kada ih bude čitala. One su zapravo samo jedna velika tekuća predstava koja ima jedan jedini cilj: da u Betani ulije izvesna osećanja prema tebi. Da je navede da poveruje kako si nadaren, umetnički nastrojen, genijalan, dubok. Da je navede da te opet zavoli.
U tome postoji jedan paradoks – nijednu od tih priča nikada joj ne pokazuješ.
Jer iako se družiš sa spisateljskim društvom, ideš na časove pisanja, oblačiš se i pušiš kao pisac, naposletku moraš da priznaš da to što pišeš nije naročito dobro. Na časovima nailazi na mlak prijem, na neoduševljene povratne informacije od predavačâ, na gomile anonimnih pisama odbijanja od urednika kojima se nudiš. Najgore je kada te neki profesor, u neobično napetoj poseti u radno vreme, pita: „Zašto želite da budete pisac?“
Naravno, to znači, između redova, da možda ne bi trebalo da budeš.
„Oduvek sam želeo da budem pisac“, tvoj je gotov odgovor. Odgovor koji nije sasvim istinit. Nisi oduvek želeo da budeš pisac, već pre to želiš da budeš otkako te je ostavila majka, kada si imao jedanaest godina, a pošto imaš utisak da je život pre toga bio nalik životu neke potpuno druge osobe, isto tako moglo je da bude i oduvek. U suštini, toga dana ponovo si se rodio.
To nije nešto što govoriš profesoru. To je nešto što nosiš u sebi, u šupljini ispunjenoj svime što je istinito u vezi s tobom, tako da spolja ne ostaje ništa iskreno. Ono jutro kada ti je majka nestala, pogotovo, gurnuto je na samo dno, kada te majka pita šta bi voleo da budeš kad porasteš. Rekao si romanopisac, a ona se osmehnula i poljubila te u čelo i rekla da će čitati šta god da napišeš. I tako ćeš s majkom moći da opštiš samo ako postaneš pisac, jednosmerno, kao da se moliš. I mislio si da će, ukoliko napišeš nešto zaista sjajno, ona to pročitati i da će joj, nekom čudnom računicom, to dokazati kako nije trebalo da te ostavi.
Nevolja je u tome što ne možeš da napišeš ništa ni blizu tog nivoa kvaliteta. Ni blizu. Uprkos svem obrazovanju, nedostaje ti neki neuhvatljiv činilac.