bookmate game
sr
Books
Guzelj Jahina

Vozom za Samarkand

Autorka romana Deca Volge i Zulejha otvara oči

Dobitnica nagrada Velika knjiga, Jasna Poljana i Velika nagrada Ivo Andrić

Poslednjih godina Ruskog građanskog rata živote duž Povolžja odnosila je glad. Mnogobrojna deca postala su siročad, skitnice i beskućnici. Boljševička vlada odlučila je da oko 150.000 napuštene dece koja su umirala od gladi hitno evakuiše u provincije u kojima je bilo više hrane.

Ova priča počinje 1923. kada komandir Dejev i komesarka Bela organizuju evakuaciju pet stotina dece-beskućnika iz Kazanja za Samarkand. Dejev se poput Odiseja, Herakla ili Jasona na putu suprotstavlja apsolutnom Zlu — Smrti — koja dolazi u raznim oblicima, kao Glad, Bolest ili Ubistvo. Ipak, u očima dece, tokom šest nedelja putovanja nižu se uzbudljive i opasne avanture kroz nepregledna prostranstva: od šuma Povolžja i kazaških stepa, preko pustinje Kizilkum i planina Turkestana. Široka paleta sudbina i likova: izbegli seljaci, čekisti, kozaci, ekscentrični svet malih skitnica sa svojim neobičnim jezikom, psihologijom, sujeverjem i nadama smenjuju se u neočekivano dirljivim situacijama i mizanscenima.

Jahina zadire u bolne teme iz prošlosti Rusije koje su se nesumnjivo odrazile na savremeno rusko društvo. Tim pre se veština njenog pisanja jasno odražava na svakoj stranici romana koji zrači životnom snagom.
487 printed pages
Original publication
2021
Publisher
Laguna
Translator
Nada Petković
Have you already read it? How did you like it?
👍👎

Impressions

  • b6568616237shared an impressionlast year
    👍Worth reading

    Potresan roman!

  • Aleksandarshared an impression3 months ago
    👍Worth reading
    🔮Hidden Depths
    💡Learnt A Lot

  • Lidijashared an impression7 months ago
    👍Worth reading

Quotes

  • Aleksandarhas quoted3 months ago
    Iblis. Iblis na tatarskom znači đavo.
  • Aleksandarhas quoted3 months ago
    Marhum – ovako naziva slepu devojčicu upravnica Šapiro, pogrešno misleći da joj je to ime. U stvari, reč „marhum“ prevedena s arapskog, odnosno tatarskog, znači „onaj kome se Alah smilovao“ i koristi se za označavanje pokojnika.
  • Aleksandarhas quoted3 months ago
    ubašvabin Smeh – iz nekadašnje pošalice „muh-meh, bubašvabin smeh“ (tj. nešto besmisleno, beznačajno).

On the bookshelves

fb2epub
Drag & drop your files (not more than 5 at once)