We use cookies to improve the Bookmate website experience and our recommendations.
To learn more, please read our Cookie Policy.
Accept All Cookies
Cookie Settings
Antonio Gomes Rufo

Bahova sobarica

Notify me when the book’s added
To read this book, upload an EPUB or FB2 file to Bookmate. How do I upload a book?
  • b6882281692has quoted4 years ago
    Nešto je počelo da joj nedostaje upravo onda kad ga gubi. Ali šta gubi? Nije znala tačno, i nije mogla tačno da odredi u tom trenutku smušenosti, ali osećala je nekakvu lavinu što je usisava u svoje crnilo, obrušava se na nju i gnječi je. Kako je teško objasniti kad se ljubomora pomeša s neobičnim osećajem nedostatka. Kao da je osetila da je izneverila samu sebe što više ne privlači tog muškarca kao što ga je uvek privlačila; osećaj nedostatka pošto njen večiti udvarač to više nije; osećaj lišenosti jer je dotad imala daleki osećaj posedovanja, pripadanja, i odbacivala ga, isto kao što dete zanemari igračku dok drugo dete ne priđe da se igra njom, a tada je besno zgrabi. Ljubomora pretvorena u neizbežno ljudsko osećanje zato što se on sad divi, laska, ugađa, drugoj ženi. Ljubomora, jeste: Madlena je osetila ljubomoru.
  • b6882281692has quoted4 years ago
    Osećaj da si sateran u ćošak ne da ti da razmišljaš, i uz to otežava disanje, iako i jedno i drugo ide svojim tokom pošto je nemoguće zaustaviti mehanizam života. Ali disanje nije prirodno, nego isprekidano ili uznemireno; a misli teku i neuhvatljivo izmiču, i nikako da ih zaustaviš i pronikneš u njih. Kad osećaj da si sateran u ćošak potraje duže vreme, i preko noći ne možeš da zaspiš a telo obamre i nepomično je opruženo u krevetu, sve se izrodi u teskobu.
  • b6882281692has quoted5 years ago
    Plač nekad donosi olakšanje; nekad je lek protiv nemoći; pokatkad blaži tugu; ipak, mnogo češće je beskoristan čin, kao krik brodolomnika na nepreglednoj pučini okeana.
  • b6882281692has quoted4 years ago
    Ponekad se sunce rodi u trbuhu i ogreje čitavo telo, dajući neočekivanu i radosnu toplinu, žar za koji želimo da potraje, utopljeni kao u majčinom naručju, ili kad tonemo u san glave naslonjene na rame voljene osobe, ili kad na završetku dugog dana topla kupka okrepi telo i donese spokoj umu. Ponekad nada zbog nečeg nepredviđenog raširi pluća i ona se ispune svežim vazduhom. Ponekad je jedna reč ključ čarobnog kovčega. Ponekad...
  • Sofijahas quoted3 years ago
    U svojoj naivnosti ne znate koliki strah vlasti osećaju od znanja naroda... Žele da on bude neuk, pokoran, lišen radoznalosti i pomiren s tim da ne postavlja sebi pitanja
  • Sofijahas quoted3 years ago
    niko ne želi da ostari, premda svako želi da poživi dugo
  • Sofijahas quoted3 years ago
    pas brani kost i kad nije gladan
  • Sofijahas quoted3 years ago
    Muškarac je mnogo hrabriji u ratu nego u krevetu
  • Sofijahas quoted3 years ago
    Kako je tačno da neki ljudi, poput Fridriha i nje same, prave neosvojive zamkove od odlomaka reči izrečenih na brzinu i delića beznačajnih postupaka
  • Sofijahas quoted3 years ago
    U tom trenutku je otkrila da niko nije sam dok čita
fb2epub
Drag & drop your files (not more than 5 at once)