Gospođa Ričardson je čitavog života živela uredno i kruto. Merila se jednom sedmično, i iako joj se težina nije kolebala više od kilogram i po, za šta ju je lekar uveravao da je uobičajeno, ona se svojski trudila da je održava. Svakog jutra odmeravala je tačno pola čaše žitarica, porciju za posluživanje naznačenu na kutiji, služeći se cvetnom plastičnom mericom koju je dobila iz robne kuće Higbiz kao mlada nevesta. Svake večeri dozvoljavala je sebi da uz obrok popije jednu čašu vina – crnog, za koje su vesti govorile da je najblagotvornije za srce – a jedva primetna ogrebotina na vinskoj čaši označavala je odgovarajuću visinu za sipanje. Tri puta sedmično išla je na čas aerobika, sve vreme gledajući na sat kako bi se uverila da joj srce ne otkucava više od sto dvadeset puta u minutu.