Da se kakav rimokatolik našao među gomilom puritanaca, možda bi video u ovoj divnoj ženi, tako živopisnoj po odelu i izrazu i s detetom na grudima, nešto što bi ga podsetilo na sliku Bogomatere, za koju se toliko slavnih slikara nadmetalo da je predstave; nešto, u stvari, što bi ga podsetilo samo po suprotnosti s tom svetom slikom bezgrešnoga materinstva, čije dete beše došlo da iskupi svet. A ovde, mrlja najtežeg greha u najsvetijoj osobini čovečjeg života davala je utisak da je svet samo crnji zbog lepote te žene, i još grešniji zbog deteta koje ona beše rodila.