Odmakavši stolicu da ustane, Hana udari u plodove svog najnovijeg pokušaja – od prvog trenutka osuđenog na propast – da prođe pored knjižare i ne kupi ništa. Pruži ruku i pomiluje umirujuće glatke korice, u velikom iskušenju da probdije noć zadubljena u nečiju tuđu priču.