«Ivo Goldstein: HRVATSKA 1990. — 2020. — GODINE VELIKIH NADA I GORKIH RAZOČARANJA; Knjiga Hrvatska 1990. — 2020. nadovezuje na nekoliko knjiga Ive Goldsteina u kojima se proteklih 12 godina bavio hrvatskom poviješću najnovijeg razdoblja, dakle, od 1980-ih i vremena kad se Hrvatska osamostalila. To su Hrvatska 1918. — 2008. (Zagreb 2008.), Povijest Hrvatske 1945. — 2011. (Zagreb 2011.) u tri sveska i Hrvatska povijest (treće, dopunjeno i prošireno izdanje, Zagreb 2013.). Tekst iz tih knjiga bio je dramaturška i činjenična osnova i za ovu knjigu. Međutim, on je značajno dopunjen i proširen, sve više kako se kronološka os pomicala prema sadašnjosti. Naposljetku, opisi i analize događaja i procesa od otprilike 2011./12. godine posve su novi.
Ono što je bitno novo jest — perspektiva, drugim riječima, atmosfera u kojoj je autor knjigu pisao. Naime, 2008., kad su ekonomski rast i drugi pozitivni trendovi bili na vrhuncu, ili 2013., u trenutku ulaska u EU, izgledalo je da su neka ključna politička i društvena pitanja riješena i da tu više ne može biti nazadovanja: činilo se da su neki obrasci ponašanja, osobito govor mržnje i svakovrsni ekstremizam uklonjeni iz javnog života ili da su, u najgorem slučaju, potisnuti na margine.
Izgledalo je da i korupcija polako prestaje biti pogubna bolest državnih vrhova, jer su brojna uhićenja, optužnice i procesi 2010. i 2011. snažno pokazivali da se u Hrvatskoj polako, ali sigurno, uspostavljaju viši liberalnodemokratski standardi i vladavina prava. Činilo se i da u Hrvatskoj definitivno, od 2000., demokracija nije više samo „mirna smjena vlasti na osnovi redovitih slobodnih izbora”, nego i način života u društvu i cijeloga društva.
Naposljetku, 2008. — 2013. moglo se zaključiti da Hrvatska, iako pod snažnim pritiskom ekonomske krize, očekujući ulazak u EU, ima bolju poziciju negoli prethodnih desetljeća da joj napokon uspije svakovrsni uzlet (ponajprije gospodarski i društveni).
Najbolji jamac takvog napretka trebao je biti ulazak u EU: realistima je bilo jasno da taj događaj neće napredak donijeti na pladnju, ali se znalo da je Hrvatska za njega dobila politički i ekonomski kišobran. Uzlet koji se tako željno iščekivao mogao se postići jedino naporima sposobnih vlasti i svih građana, a eventualne povoljne opće okolnosti mogle su te trendove pospješiti. Međutim, taj je napredak izostao zbog vanjskih i unutarnjih okolnosti, a razlozi tome detaljno su opisani i objašnjeni u ovoj knjizi.»
Uskoro će pod bujnim zelenilom nestati svaka uspomena na to da su ovdje nekoć živjeli nekakvi Hrvati i Srbi. I pravedno je da tako bude.”