Okej, dakle još uvek sam dečak koji voli filmove, voli žene, voli sport, mrzi školu, čezne za suvim martinijem. Iako priznajem da sam loš učenik, uvek sam bio raspoložen za pisanje. Naučio sam da pišem pre nego što sam naučio da čitam. Čitanje sam naučio tek u prvom razredu ali dok sam išao u vrtić, kod kuće sam pisao – to jest, izmišljao priče. Pisao a da pritom nisam umeo da to i zapišem. Usmeno predanje. Kao balade. Dok Beovulf i Lord Randal karakteriše nasilje, moje priče su se odvijale na otmenim večernjim zabavama i nagoveštavale budućnost neukaljanu niti jednim danom poštenog rada.