molitva jednog Asirca koji je živeo pre 3000 godina u Mesopotamiji. Vrlo je dirljiva, jer ne zvuči ni staro, ni tuđe, već je u izrazu i predanosti bezvremenski validna, dakle u svakom je dobu savremena:
„Vodi me svakodnevno zdravlju i zadovoljstvu!
Učini mi dane dugim i podari mi život!
Daj da budem zdrav i srećan i slavim tvoje božanstvo;
Što poželim, da mi se ispuni!
Nek ti se nebo raduje, neka ti okean kliče,
Neka te blagoslove bogovi svemira,
Neka ti veliki bogovi vesele srce!“
Želje, nade, brige i strahovi u stvari se nisu promenili hiljadama godina, oni pripadaju čovečanstvu.