Nije isto kad smo zaljubljeni sa dvadeset godina i posle četrdesete: naša svest o tome je drugačija.
Sa dvadeset godina misliš da ćeš umreti bez njega, sa četrdeset znaš da se to neće desiti, da ćeš nastaviti da živiš i sa slomljenim i izranjavljenim srcem.
Živećeš i sa srcem u kome vlada pustoš, napuštena i sama.
Svakako ćeš živeti.
U tome i jeste tragedija.
To je neverovatno, ali ja sam ga razumela.