Nisu je ni najmanje interesovala grananja partijske doktrine. Kad god bi on počeo da govori o principima engsoca, dvomisli, promenljivosti prošlosti i poricanju objektivne stvarnosti, i kada bi koristio reči iz novogovora, počela bi da se dosađuje, bila bi zbunjena i govorila „kako nikad nije obraćala pažnju na takve stvari“. Čovek zna da su to sve gluposti, pa zašto se onda brinuti zbog njih? Znala je kad treba da kliče, a kada da zviždi, i čoveku je samo to i bilo potrebno. Ako bi istrajavao u razgovoru o tim temama, imala je uznemirujuću naviku da zaspi. Spadala je u one koji mogu da utonu u san u svakom trenutku i svakom položaju. Dok je razgovarao s njom, shvatao je koliko je lako bilo podražavati pravoverje kada u stvari pojma nemate ni šta pravoverje znači.