U eri citata izvučenih iz konteksta i novinskih članaka koji se rukovode naslovima iz tabloida, život i vrednosti mirne većine potisnuti su u drugi plan akcijama bučne manjine, usmerenim na privlačenje pažnje javnosti. Vesti u medijima liče na vašarsko iskrivljeno ogledalo: preuveličavaju militantnost nekolicine i previđaju mirnu većinu. Tu osobenost svojstvenu modernim društvima, ekstremisti vrlo uspešno koriste kako bi privukli pažnju na sebe. Teroristički akti, kao što je onaj od jedanaestog septembra 2001. godine, ili samoubilački bombaški napad u Londonu, koji je usmrtio pedeset dvoje nedužnih putnika i ranio na stotine njih u javnom saobraćaju u julu 2005. godine – nisu samo okrutni besmisleni činovi. Oni privlače pažnju javnosti taktikom „propagandnog čina“, koju su formulisali evropski anarhisti u 19. veku. Paradoksalno, odgovor vlasti kroz osudu čitavih zajednica, ili kroz pokretanje ratova koji stavljaju na iskušenje lojalnost novostečenih građana, ide naruku ekstremistima.