Književnost, to nezaobilazno sredstvo pomoću kojeg se duhovnost naroda podiže na viši nivo, isto je – kako kaže Ivo Andrić – što i so u životu ljudskom: jedva primjetna, malo cijenjena, a neophodna. Poziv i sudbina pisca je da stvara i odražava tu specifičnu duhovnu djelatnost, tu so narodnog duha, jedva primjetnu, ne naročito cijenjenu, ali bez koje se ne može.