Grad sam osećao kao neprijateljski. U svakom trenutku bi neko mesto, pesma, slika bili sasvim dovoljni da me na nju podsete, da osetim probadanje, pa da onda, uzdrhtao, stojim sâm nasred ulice i čekam da talas tuge prođe, a ja nastavim dalje putem kojim sam pošao.