Nad sveže opranim asfaltom lepršaju poput konfeta upotrebljene karte; završavaju se ljubavi koje nisu otišle dalje od pogleda dugih između Čubure i Terazija, otvaraju se čeljusti poslovnih zgrada da usišu u sebe kancelarijski narod iza koga su ostale izgužvane postelje, mrve na stolu, jutarnje novine sa prekorevajućim fotografijama umrlih, a u talogu crne kafe na dnu šoljice: obećana putovanja, veze sa nekim smeđokosim, suze i neizvestan dobitak...