Sonetni vijenac

France Prešeren (1800.-1849.) je slovenski pjesnik iz razdoblja romantizma i početka borbe za nacionalnu emancipaciju. Smatra ga se nacionalnim pjesnikom i jednim od najvećih europskih romantičara. Nije pisao mnogo – osim remek-djela “Sonetni vijenac”, autor je slovenskog nacionalnog epa “Krst pri Savici” i pjesme “Zdravica” koja će postati slovenskom himnom – ali je presudno utjecao na svu kasniju slovensku književnost. Život mu nije bio lak niti sređen, kako privatni zbog njegove emotivne nestabilnosti (u nekoliko je navrata pokušao samoubojstvo) i alkoholizma, tako ni stvaralački, jer je njegovo djelo i stavovi izazivalo negativne reakcije ondašnjih austrijskih vlasti, društvene elite i crkve.

Godine 1832. upoznao je Juliju Primic, kćer bogatog trgovca kojoj je posvetio svoj “Sonetni vijenac” (napisan 1833, objavljen 1834. godine); ta će ljubav ostati jednostrana i nerealizirana. Juliju je nekoliko puta sreo u različitim situacijama, ali joj se nikada nije usudio prići i izjaviti ljubav. Premda je njezina obitelj izuzetno negativno reagirala, a ona sama bila posve ravnodušna, svoju je nesretnu ljubav ovim djelom Prešeren trajno proslavio, pretvorivši je u poetsku figuru usporedivu s Danteovom Beatrice ili Petrarkinom Laurom. Motiv svoje nesretne ljubavi isprepliće s motivom nesretne i neslobodne domovine. Tek nakon smrti, a osobito u zadnjim desetljećima 19. stoljeća, u vrijeme intenziviranja borbe Slovenaca za nacionalnu emancipaciju, Prešeren u domovini stiče gotovo kultni status, kojega će zadržati do danas. Pored toga, smjestivši ga u europski kontekst, kritika počinje izuzetno cijeniti njegovo pjesničko stvaralaštvo, stil i metaforiku, te ga se drži za jednog od romantičarskih pjesničkih velikana čiji značaj nadilazi okvire njegovog malog naroda i jezika.

“Prijevod “Sonetnoga vijenca” skopčan je baš zbog svoje stroge forme s velikim poteškoćama, jer svaki posljednji stih prethodnoga soneta nameće strukturu slijedećemu. Tako se sve to više sužava i ograničuje mogućnost varijacijâ i nameće nužda vrlo krutog preoblikovanja pjesnikovih ostvarenja u formalnom pogledu.” (prevoditelj Gustav Krklec)

Lektira za 2. razred srednje škole.