Na sekundu samo tako stojimo bez riječi. Nisam sigurna ni dišem li. Tad Alex podigne ruku kao da mi maše, a ja se okrenem i odvezem. Vjerojatno sam mogla još malo ostati čavrljati, smisliti još nešto za reći o biciklima… ali želim otići dok je sve još savršeno.
I sve to iznova proživjeti u mislima na putu doma.