Tipično pongrašićevski “razbarušen”, “ideja” roman u kojem se autor pozabavio odnosnom manjinske, romske zajednice i većinske hrvatske.
Kritika kaže da podastirući vrlo šaroliku galeriju likova, ocrtavajući obiteljske backgrounde glavnih likova, mijenjajući pripovjedne perspektive, Pongrašiću uspijeva napisati dinamičan roman u kojem ne ulazi duboko u filozofiranje o uzrocima i posljedicama brutalnih užasa na ulicama, već pušta priču da govore sami, jer svakome normalnom tu je sve jasno i bez dodatnog dociranja.
Premda u skladu s temom na trenutke vrlo mučan i naturalistički brutalan, ovaj roman donosi i tračak (vjerojatno naivne) nade kako ljubav ipak ponekad može pobijediti mržnju, te kako čišćenje svijeta od zla treba započeti na nekim drugim adresama od onih na kojima to čine nasilnici opisani u ovome romanu.
Knjiga je objavljena na hrvatskom jeziku, a razumeju je oni kojima je maternji srpski ili bosanski.
