Fatalna srijeda

se suočiti s istinom, ma koliko bila bolna, kako bi mogao krenuti dalje. Ako je potisneš, ona neće nestati, na kraju će ipak isplivati na površinu i proganjat će te.

Sandy ju je čvrsto zagrlio. Osjetila je kako mu kuca srce, njegov dah u svojoj kosi. Topao, čvrst, snažan. Zatim se odmaknuo i pogledao je u oči. Tek kad je vidjela izraz na njegovu licu, počela je shvaćati što je proživjela. Silno se pomučila da ne pobjegne od njegovog sažaljenja i prestravljenosti.

Sandy?«

»Frieda? Kako? Jesi li dobro?«

»Mislim da nisam. Oprosti.«

»Samo malo.« Zašutio je, a ona je zamislila kako je sjeo na krevet i upalio svjetlo. »Zbog čega se ispričavaš?«

»Tek tako. Oprosti. Trebala sam ti reći.«

»Što si mi trebala reći?«

»Možeš li doći?«

»Da, mogu. Naravno.«

»Hoću reći, odmah.«

»Da.«

To je jedna od njegovih osobina koju je voljela, u trenutku je mogao donijeti odluku, bez oklijevanja i bez tjeskobnih pitanja na koja ne bi mogla odgovoriti, zbog toga što je znala da će je pitati samo u krajnjoj nuždi. On će odmah ustati, rezervirati let, dogovoriti se sa svojim kolegama i s njom će biti prije kraja tog dana, zato što mu se konačno obratila.

»Hvala ti«, rekla je.

U redu. Neću doputovati, neću lupati po tvojim vratima, vjerovat ću ti. Ali s tobom je vrlo teško, Frieda.

Znate kako se kaže, kad spavaš s nekom, onda spavaš sa svim njezinim partnerima, partnerima njihovih partnera i partnerima partnera njihovih partnera...«

Sve što još nismo rekli jedno drugom. Trebali bismo provesti jedan mjesec u svjetioniku, opskrbiti se hranom i pićem da ne moramo izlaziti van. Razgovarali bismo, čitali i spavali, vodili ljubav i povjeravali tajne. Nadoknadili vrijeme koje smo izgubili.

Frieda, moja najdraža, kao da je to bio san. Ti u ovom gradu, u ovom stanu, u ovom krevetu. Sada je sve drugačije. Hvala ti što si došla i ne zaboravi što sam ti rekao. Prešli smo dug put zajedno da bismo sada prekinuli. Zajedno putujemo.

Nazvao sam te. Kad se sretnemo, objasnit ću ti u kratkim crtama kako se koristi mobitel! (Dakle, nemoj ga isključiti i uvijek ga nosi sa sobom.) Ali sada je prekasno da opet nazovem. Sigurno spavaš. A možda lutaš ulicama Londona i mrštiš se, kao uvijek. Čujemo se ubrzo, do tada pazi mi na sebe, draga.

Samo sam ti htio reći da znam što si proživljavao sve ove godine. Sve što je bilo, sva sranja. Ne znam kako si izdržao. No trebaš izdržati još malo, skupiti snagu i sve će biti u redu. Čuješ li što ti govorim?«

Najdraža Frieda, shvaćam da sama ne možeš ništa planirati. Ali, nemoj planirati bez mene, u redu? Danas sam otišao pogledati neke crvene slike na izložbi. I kupio sam nekoliko lončanica za balkon — iako ne znam hoće li preživjeti ledeni vjetar koji poput noža reže ovaj grad. Mislim da bi ti se ovdje svidjelo. Mogla bi se izgubiti u gomili neznanaca. Katkad mi se učini da sam ugledao tvoje lice u gomili. Način na koji držiš glavu. Crveni šal. Srce mi se zgrči. Okružen dragim ljudima, tu sam usamljen bez tebe. Voli te Sandy xxxxx