Dobitnik nagrada „Stevan Sremac“ i „Predrag Matvejević“
Ni na jednome mjestu na zemaljskoj kugli čovjek ne može biti veći stranac kao tamo gdje se rodio.
„Elvedin Nezirović je na tragu svojih prethodnih romana koji se opsesivno bave novijom istorijom Mostara — onom iz ranih devedesetih godina prošlog stoljeća koja je trajno obilježila naš svijet — napisao još jedan, četvrti do sada. Naslov je Sandro, a bavi se životom Elvedinovog prijatelja iz djetinjstva. Kako počinje priča? Tako što Sandro u svome kasnom dječaštvu ostaje sam, bez zaštite porodice koja ne živi u gradu u kojem je upravo počeo rat. Priča je ovo o vremenu zla u kojem je život pojedinca sveden na lično ime i o tome što se događa komplikovanim identitetima u važnim istorijskim događajima. Mostar je na nivou simbola koji zatvaraju cijeli povijesni luk ovog grada stao između Starog mosta i Partizanskog groblja, pri čemu je — u decenijama koje su ratu prethodile — partizansko naslijeđe bitno formiralo identitete njegovih stanovnika. Kad se Sandro u školi prvi put susreo s pitanjem svoje nacionalnosti koju je trebao upisati u formular, za pomoć se obratio nastavnici koja ga je pitala: Kako ti se zove otac? Slobodan, odgovorio je. A majka? Svjetlana. Onda si ti Srbin, autoritativno je utvrdila nastavnica. U zbilji, Slobodan je Musliman, ali to se istorije neće ticati. To je vrsta događaja na kakvim Nezirović gradi svoje romane. To su oni događaji u kojima se istorija utiskuje u tijelo njegovih likova. Sandro je memoar i hronika, a na nivou strukture od svih njegovih prethodnih knjiga ovdje je forma romana najdosljednije izvedena.
Ovo je najvažnija knjiga Elvedina Nezirovića. Pisana je elegantno, s preciznošću hroničara kakvog Mostar nije imao do sada.“
— Semezdin Mehmedinović
