Sasvim je drugačija ona vrsta čekanja kada činimo najviše što možemo, neopterećeni rezultatom, nepritisnuti ciljem, nezarobljeni ishodom. Kada smo u stanju da uvidimo lepotu putovanja, a ne stizanja, lepotu i važnost svakog koraka, a ne odredišta. Tada, dok smo zaokupljeni životom koji nam se upravo dešava, kada smo prisutni u sadašnjosti i predani onome što činimo, rezultat dolazi lako, neisprljan tenzijom, neumanjen stresom, neuvećan postignućem.