Kula od karata

Mikaele, jesi li se ikada pitao jesmo li nas dvoje ustvari totalno ludi?“

„Kako to misliš?“

„Ili barem ja. Ne mogu te se zasititi. Osjećam se kao zaluđena tinejdžerica.“

„Aha.“

„A onda želim otići kući i spavati s mužem.“ Mikael se nasmijao.

„Znam dobrog psihologa“, rekao je. Ubola ga je prstom u trbuh.

„Mikaele, sve mi se više čini da je sve ovo sa SMPom bila jedna prokleto velika pogreška.“

„Ma daj. To ti je fantastična prilika. Ako netko može udahnuti život tom lešu, onda si to ti.“

„Da, možda. Ali upravo je u tome problem. SMP je kao leš. A onda si mi još jučer rekao onu informaciju o Magnusu Borgsjou. Ne shvaćam što ja tamo uopće radim.“

„Pusti da se stvari malo slegnu.“

„Ma da. Ali ovo s Borgsjoom stvarno nije u redu. Nemam pojma što ću u vezi s tim.“

„Ni ja ne znam. Ali nešto ćemo smisliti.“ Neko je vrijeme ležala bez riječi.

„Nedostaješ mi.“ Kimnuo je i pogledao je.

„I ti meni“, rekao je.

Zovem se Lisbeth Salander. Rođena sam 30. travnja 1978. Moja majka je bila Agneta Sofia Salander. Imala je 17 godina kad me rodila. Moj otac bio je psihopat, ubojica i zlostavljač žena po imenu Alexander Zalachenko. Ranije je radio kao ilegalni operater u Zapadnoj Europi za sovjetsku vojnu tajnu službu GRU.

Pisanje je išlo polako jer je morala klikati slovo po slovo. Formulirala bi svaku rečenicu u glavi prije nego što bi je napisala. Ništa nije mijenjala u tekstu koji je napisala. Radila je sve do četiri ujutro, kada je zatvorila Palm Pilot i stavila ga na punjenje u rupu sa stražnje strane uzglavlja kreveta.

Uspjela je napisati oko dvije stranice formata A4 s običnim razmakom.

Nemoj ništa učiniti dok ne odlučimo zajedničku strategiju. Imamo vremena.“

„Zajedničku strategiju?“

„Moraš ili dovoljno rano napustiti upravu Millenniuma ili napustiti SMP. Ali ne možeš sjediti na dva stolca.“ Kimnula je.

„Ja sam toliko povezana s Millenniumom da nema veze kako rano da odem, svejedno nitko neće povjerovati da ja nisam imala prste u tome.“

„Postoji jedna alternativa. Možeš odnijeti priču u SMP, pokazati je Borgsjou i zahtijevati da da otkaz. Uvjeren sam da bi Henry Cortez pristao na to. Ali nemoj ništa učiniti prije nego što se svi složimo oko toga.“

„Počinjem svoj rad tamo time što ću smjestiti otkaz osobi koja mi je dala posao.“

„Žao mi je.“

„On nije loša osoba.“ Mikael je kimnuo.

„Vjerujem ti. Ali je pohlepan.“Erika je kimnula. Ustala je.

„Idem kući.“

„Ricky, ja…“ Prekinula ga je.

„Mrtva sam umorna. Hvala što si me upozorio. Moram razmisliti Što sve ovo znači.“ Mikael je kimnuo.

Otišla je, a da ga nije poljubila u obraz i ostavila mu je da plati račun.

Erika Berger parkirala je dvjestotinjak metara od Samirova restorana i prešla otprilike pola puta kada je osjetila da joj srce tako jako kuca da je bila prisiljena stati i nasloniti se na zid pokraj jednih vrata. Bilo joj je zlo.

Dugo je tako stajala udišući prohladni svibanjski zrak. Odjednom je shvatila da je od prvog svibnja neprestano radila prosječno petnaest sati na dan. Već skoro tri tjedna. Kako će se osjećati nakon tri godine? Kako se Morander osjećao prije nego što se srušio mrtav nasred redakcije? Nakon deset minuta vratila se do restorana i naletjela na Mikaela, koji je upravo izlazio. Zastao je začuđen.

„Erika…“

„Nemoj ništa govoriti, Mikael. Toliko smo dugo prijatelji da to ništa ne može narušiti. Ti si moj najbolji prijatelj i ovo je točno kao onda kad si ti prije dvije godine otišao u Hedestad, samo obrnuto. Nesretna sam i pod užasnim stresom.“

Kimnuo je i zagrlio je. Odjednom su joj suze navrle na oči.

„Samo tri tjedna u SMPu uspjela su me uništiti“, rekla je i nasmijala se.“Ma daj. Treba puno više da bi se uništilo Eriku Berger.“

„Dakle od tvog stana ništa. Preumorna sam da bih se vratila doma u Saltsjobaden. Zaspat ću za volanom i poginuti u prometnoj nesreći. Upravo sam nešto odlučila. Namjeravam otići do Scandic Crowna i uzeti sobu. Dođi sa mnom.“

Kimnuo je.

„Taj se hotel sada zove Hilton.“

„Ma, svejedno.“