Kula od karata

Nemoj ništa učiniti dok ne odlučimo zajedničku strategiju. Imamo vremena.“

„Zajedničku strategiju?“

„Moraš ili dovoljno rano napustiti upravu Millenniuma ili napustiti SMP. Ali ne možeš sjediti na dva stolca.“ Kimnula je.

„Ja sam toliko povezana s Millenniumom da nema veze kako rano da odem, svejedno nitko neće povjerovati da ja nisam imala prste u tome.“

„Postoji jedna alternativa. Možeš odnijeti priču u SMP, pokazati je Borgsjou i zahtijevati da da otkaz. Uvjeren sam da bi Henry Cortez pristao na to. Ali nemoj ništa učiniti prije nego što se svi složimo oko toga.“

„Počinjem svoj rad tamo time što ću smjestiti otkaz osobi koja mi je dala posao.“

„Žao mi je.“

„On nije loša osoba.“ Mikael je kimnuo.

„Vjerujem ti. Ali je pohlepan.“Erika je kimnula. Ustala je.

„Idem kući.“

„Ricky, ja…“ Prekinula ga je.

„Mrtva sam umorna. Hvala što si me upozorio. Moram razmisliti Što sve ovo znači.“ Mikael je kimnuo.

Otišla je, a da ga nije poljubila u obraz i ostavila mu je da plati račun.

Erika Berger parkirala je dvjestotinjak metara od Samirova restorana i prešla otprilike pola puta kada je osjetila da joj srce tako jako kuca da je bila prisiljena stati i nasloniti se na zid pokraj jednih vrata. Bilo joj je zlo.

Dugo je tako stajala udišući prohladni svibanjski zrak. Odjednom je shvatila da je od prvog svibnja neprestano radila prosječno petnaest sati na dan. Već skoro tri tjedna. Kako će se osjećati nakon tri godine? Kako se Morander osjećao prije nego što se srušio mrtav nasred redakcije? Nakon deset minuta vratila se do restorana i naletjela na Mikaela, koji je upravo izlazio. Zastao je začuđen.

„Erika…“

„Nemoj ništa govoriti, Mikael. Toliko smo dugo prijatelji da to ništa ne može narušiti. Ti si moj najbolji prijatelj i ovo je točno kao onda kad si ti prije dvije godine otišao u Hedestad, samo obrnuto. Nesretna sam i pod užasnim stresom.“

Kimnuo je i zagrlio je. Odjednom su joj suze navrle na oči.

„Samo tri tjedna u SMPu uspjela su me uništiti“, rekla je i nasmijala se.“Ma daj. Treba puno više da bi se uništilo Eriku Berger.“

„Dakle od tvog stana ništa. Preumorna sam da bih se vratila doma u Saltsjobaden. Zaspat ću za volanom i poginuti u prometnoj nesreći. Upravo sam nešto odlučila. Namjeravam otići do Scandic Crowna i uzeti sobu. Dođi sa mnom.“

Kimnuo je.

„Taj se hotel sada zove Hilton.“

„Ma, svejedno.“

Gle… ti si počela raditi zaSMP. A mi u Millenniumu smo naletjeli na priču koja će pokopati tvog direktora upravnog odbora. Radi se o iskorištavanju djece i političkih zatvorenika za rad u Vijetnamu. Mislim da imamo sukob interesa.“

Erika je spustila vilicu i zabuljila se u Mikaela. Odmah je shvatila da se Mikael ne šali.

„Radi se o ovome“, rekao je.

„Borgsjo je direktor upravnog odbora i većinski vlasnik jedne tvrtke koja se zove SveaBygg i koja ima tvrtku kćer koja se zove Vitavara d.o.o. U Vijetnamu proizvode zahodske školjke u jednoj tvrtki za koju je UN otkrio da iskorištava djecu kao radnike.“

„Molim?“Mikael joj je u detalje ispričao sve što je Henry Cortez saznao. Otvorio je torbu i izvadio kopije dokumenata. Erika je polagano pročitala Cortezov članak. A onda je podigla glavu i pogledala Mikaela u oči. Osjećala je mješavinu potpune panike i sumnjičavosti.

„Na koju je foru prvo što Millennium učini nakon što ja odem da počne provjeravati ljude koji sjede u upravi SMPa? „Nije tako bilo, Ricky.“ Objasnio joj je kako se priča razvijala.

„I koliko dugo znaš za ovo?“

„Od ovog popodneva. Jako se nelagodno osjećam zbog toga.“

„Što ćete učiniti?“

„Ne znam. Moramo to objaviti. Ne možemo napraviti iznimku samo zato što se radi o tvom šefu. Ali nitko od nas ne želi ti naštetiti.“ Raširio je ruke.

„Stvarno smo očajni. Pogotovo Henry.“

„Ja sam još uvijek u upravi Millenniuma. Suvlasnica sam… to će svi shvatiti kao da…“

„Točno znam kako će to shvatiti. Završit ćeš u govnima u SMPu“

Erika je osjetila kako je preplavljuje umor. Stisnula je zube i potisnula poriv da zamoli Mikaela da odbaci tu priču.

„O, jebemu“, rekla je.

„I nema nikakve sumnje da je priča istinita…?“ Mikael je odmahnuo glavom.

„Cijelo sam poslijepodne pregledavao dokazni materijal koji je Henry skupio. Borgsjo je spreman za odstrel.“

„Što ćete učiniti?“

„Što bi ti učinila da smo došli do te priče prije dva mjeseca?“ Erika je pažljivo promotrila čovjeka koji je njen prijatelj i ljubavnik već više od dvadeset godina. A onda je spustila pogled.

„Znaš što bih ja učinila.“

„Ovo je katastrofalna slučajnost. Ništa nije usmjereno protiv tebe. Stvarno mi je žao. Zato sam i inzistirao da se odmah nađemo. Moramo odlučiti što da radimo.“

„Mi?“

„Ovako… tu smo priču predvidjeli za lipanjski broj.

Onoga dana kad je Zalachenko ubijen, meni su provalili u stan. Na vratima nema nikakvih tragova provale i ništa nije pomaknuto ili promijenjeno osim jedne stvari. Nestao je fascikl iz Bjurmanove vikendice u kojem je bila istraga Gunnara Bjorcka iz 1991. Istovremeno je moja sestra napadnuta i njena je kopija dokumenta ukradena. Taj fascikl je tvoj najvažniji dokaz.

Odglumio sam da smo izgubili papire o Zalachenku, ali ustvari imam treću kopiju, koju sam trebao dati Armanskiju. Kopirao sam je u još nekoliko primjeraka i pohranio na nekoliko mjesta.Protivnička strana, koja se sastoji od određenih predstavnika državne službe i određenih psihijatara, također se, naravno, priprema za suđenje zajedno s tužiteljem Richardom Ekstromom. Imam doušnika koji mi daje pojedine informacije što se događa, ali mislim da bi ti mogla bolje pronaći relevantne informacije… Hitno je.

Tužitelj će sve pokušati da te osude na zatvorenu psihijatrijsku skrb. Pomaže mu i tvoj stari poznanik Peter Teleborian.

Annika neće biti u mogućnosti izaći s podacima u javnost i provesti onakvu medijsku kampanju kakvu će tužiteljeva strana izvesti time što pomalo pušta informacije u javnost kako im paše. Dakle njene su ruke vezane.

No ja nemam takvih ograničenja. Ja mogu pisati što god želim – a osim toga imam i cijele novine na raspolaganju.

Fale nam dva važna detalja.

1. Kao prvo, želim imati neki dokaz da tužitelj Ekstrom sada surađuje s Teleborianom na neki nedopušten način kojemu je cilj da te ponovno smjeste u ludnicu. Želim nastupiti u najpopularnijem talk showu i moći izvaditi dokumentaciju koja će uništiti argumente tužiteljeve strane.

2. Kako bismo mogli krenuti u medijski rat protiv SOAe, prisiljen sam otvoreno govoriti o stvarima koje ti sigurno smatraš privatnima. U ovom slučaju ne možemo igrati na anonimnost, pogotovo kad znamo što se sve o tebi pisalo u novinama još od Uskrsa. Moram izgraditi potpuno novu sliku tebe – čak i ako ti misliš da ti to narušava integritet – ali rado bih to učinio s tvojim dopuštenjem. Znaš na što mislim?

Otvorila je arhiv na Tupom_Stolu. Sadržavao je dvadeset šest dokumenata raznih veličina.

Mnogo su mu puta pomogli i počistili njegove tragove kad bi učinio neku ludost. Sve to bilo je protuzakonito. Švedske su državne službe dakle pokušale zataškati zločin protiv pojedinaca.

Ako se to sazna, doći će do političkog skandala koji će uzdrmati I tadašnju i sadašnju vladu. To prije svega znači da će nekoliko službenih osoba iz SOAe biti razotkriveno jer su podržavali nezakonite i nemoralne djelatnosti, lako su neki od tih zločina zastarjeli, svejedno će doći do skandala. Radi se o velikim facama koje su danas u mirovini ili pred mirovinom.

Oni će učiniti sve što mogu kako bi umanjili štetu i tu ćeš ti ponovno odjednom biti u igri. Ali ovoga puta se ne radi o tome da će te žrtvovati – sada se radi o tome da moraju ograničiti štetu zbog sebe samih. Dakle moraju ti smjestiti.

Lisbeth je zamišljeno ugrizla donju usnicu.

To ovako funkcionira. Znaju da više neće moći dugo čuvati tajnu o Zalachenku. Ja znam cijelu priču, a ja sam novinar. Znaju da ću to prije ili kasnije objaviti. To više ne igra tako veliku ulogu, jerje mrtav. Sada se bore za vlastito preživljavanje. Dakle sljedeće su im točke visoko na listi prioriteta: 1. Moraju uvjeriti sud (to jest javnost) da je odluka da te se zatvori u St. Stefan 1991. bila legitimna – da si stvarno bila psihički bolesna.

2. Moraju odvojiti „slučaj Lisbeth Salander“ od „slučaja Zalachenko“. Pokušavaju to postaviti tako da mogu reći „Naravno, Zalachenko je bio gad, ali to nema nikakve veze s tim što smo zatvorili njegovu kćer. Ona je zatvorena zato što je poremećena – sve druge tvrdnje su samo bolesne fantazije ogorčenih novinara. Ne, nismo pomogli Zalachenku da počini zločine – to su samo gluposti i fantazije duševno bolesne tinejdžerice.“

3. Naravno, problem je u tome što ako te u sljedećem suđenju oslobode, to znači da sud tvrdi da nisi luda, što je isto tako osnova za tvrdnju da ima nešto sumnjivo sa zatvaranjem 1991. To znači da te pod svaku cijenu moraju osuditi na psihijatriju. Ako sud utvrdi da si psihički bolesna, onda će interes medija za kopanje po aferi Salander završitj. Tako mediji funkcioniraju.

Razumiješ?!

Lisbeth je kimnula. Sve je to već i sama shvatila. Problem je samo bio što nije točno znala što da poduzme u vezi s tim.

Kad se Lisbeth konačno odjavila, rasprava se vodila oko toga može li se srediti da kompjutor švedskog premijera počne slati pristojne, ali totalno opaljene mailove drugim šefovima vlada u svijetu. Stvorena je radna grupa koja će to istražiti. Lisbeth se odjavila uz kratku opasku.“Nastavite razgovarati, ali nemojte ništa učiniti bez mog odobrenja. Vraćam se kad bude prilike da se ponovno uključim na mrežu.“

Svi su joj poslali puse i zagrljaje i rekli joj da zaliječi tu rupu u glavi.

Kad se Lisbeth odjavila s Hakerske republike, otišla je na stranicu www.yahoo.com i ulogirala se u privatnu grupu Tupi_Stol. Otkrila je da grupa ima dva člana, nju i Mikaela Blomkvista. U poštanskom sandučiću bio je jedan jedini mail poslan prije dva dana. Imao je naslov „Prvo ovo pročitaj“.

Bok, Sally. Ovako sada stoje stvari.

Policija još nije pronašla tvoj stan i nema pristup DVDu s Bjurmanovim silovanjem. To je važan dokaz, ali ne želim ga dati Anniki bez tvog dopuštenja. Ja imam i ključeve tvog stana i putovnicu na ime Irene Nesser.

Ali policija ima ruksak koji si imala sa sobom u Gossebergi. Ne znam je li u njemu bilo nečeg neprikladnog.

Lisbeth je malo razmislila. Nije. Poluprazna termosica s kavom, nekoliko jabuka i rezervna odjeća. Ništa strašno.

Podići će optužnicu protiv tebe za teško zlostavljanje ili pokušaj ubojstva Zalachenka te za teško zlostavljanje CarlMagnusa Lundina iz Motokluba Svavelsjo u Stallarholmenu zbog toga što si ga upucala u nogu i šutnula u čeljust. No povjerljivi izvor iz policije nam kaže da su dokazi u oba slučaja malo nejasni. Ovo je važno: 1. Prije nego što je Zalachenko ubijen, sve je poricao i tvrdio da je Niedermann taj koji je pucao u tebe i zakopao te u šumi. Prijavio te za pokušaj ubojstva. Tužitelj će naglasiti da je to drugi put da si pokušala ubiti Zalachenka.

2. Ni Magge Lundin ni Sonny Nieminen nisu rekli ni riječi o tome što se dogodilo u Stallarholmenu. Lundin je uhićen zbog otmice Miriam Wu. Nieminen je pušten.

Lisbeth je razmislila o pročitanom, a onda slegnula ramenima. O svemu tome već je razgovarala s Annikom Giannini. Situacija je bila loša, ali nije saznala ništa novo. Otvoreno je ispričala sve što se dogodilo u Gossebergi, ali joj nije rekla detalje o Bjurmanu.Zalu su petnaest godina štitili što god da je učinio. Na važnosti Zalachenka izgrađene su karijere.

Ako sam dobro shvatio, njena odvjetnica je ta koja je brani.“

„Kao što ste sigurno do sada već shvatili, Lisbeth je vrlo posebna. Ima tajne za koje ja znam, ali koje ne mogu otkriti svojoj sestri. Lisbeth je ta koja može odabrati želi li to upotrijebiti u svoju obranu na suđenju.“

„A tako.“

„A kako bi to mogla učiniti, trebat će joj ovo.“

Mikael je stavio Lisbethino ručno računalo Palm Tungsten T3 i punjač za baterije na stol između njih.

„Ovo je najvažnije oružje koje Lisbeth ima u svom arsenalu. Treba joj to.“ Anders Jonasson sumnjičavo je promatrao računalo.

„Zašto to ne predate njenoj odvjetnici?“

„Zato što je Lisbeth jedina koja zna kako doći do dokaznog materijala.“ Anders Jonasson dugo je sjedio bez riječi. Nije ni pipnuo računalo.

„Da vam ispričam o doktoru Peteru Teleborianu“, rekao je Mikael i izvadio fascikl u kojem je skupio sav važni materijal. Tiho razgovarajući, ostali su tamo dva sata.

„Kada je Lisbeth imala dvanaest godina, zatvorili su je u kliniku za dječju psihijatriju u Uppsali zato što je znala za tajnu koju je SOA pod svaku cijenu htjela sakriti. Njezin otac Alexander Zalachenko, koga su nedavno ubili u Sahlgrenskoj, bio je bivši ruski špijun, ostatak iz Hladnog rata. I zlostavljao je žene, godinama je tukao Lisbethinu mamu. Kada je Lisbeth bilo dvanaest godina, oduprla mu se i pokušala ga ubiti bombom koju je sama napravila od benzina. I zato su je zatvorili na dječju psihijatriju.“

„Ne razumijem. Ako je pokušala ubiti oca, onda možda i postoje razlozi da je se pošalje na psihijatrijsko liječenje.“

„Moja je priča – koju ću objaviti – da je SOA znala što se dogodilo, ali su odabrali da zaštite Zalachenka zato što je on važan izvor informacija. Zato su postavili lažnu dijagnozu i pobrinuli se da Lisbeth bude zatvorena.“

Anders Jonasson izgledao je tako sumnjičavo da se Mikael morao nasmiješiti.

„Sve što vam pričam mogu dokazati. I napisat ću detaljan tekst o tome, koji će biti objavljen kad počne suđenje. Vjerujte mi – to će izazvati pravi kaos.“

„Shvaćam.“

„Namjeravam razotkriti i napasti dva liječnika koja su obavljala poslove za SOAu i pomogla im da zatvore Lisbeth u ludnicu.

Namjeravam ih razotkriti bez ikakvih zadrški. Jedan od tih liječnika vrlo je poznata i poštovana osoba. Ali, kao što sam rekao – imam svu dokumentaciju koja mi je potrebna.“

„Razumijem. Ako je neki liječnik bio umiješan u tako nešto, onda je to sramota za cjelokupno liječničko zvanje.“

„Nije, ja ne vjerujem u kolektivnu krivnju. To je sramota za one koji su u to umiješani. Isto vrijedi i za SOAu. Sigurno ima i dobrih ljudi koji rade za SOAu. Ovdje se radi o jednoj tajnoj grupi. Kad je Lisbeth bilo osamnaest godina, ponovno su je pokušali strpati u ludnicu. Tog im puta nije uspjelo, ali dali su joj skrbnika. Na suđenju će joj ponovno pokušati prišiti golemu količinu sranja. Ja – ili točnije rečeno, moja sestra – borit ćemo se da Lisbeth bude oslobođena i da pravno bude proglašena normalnom osobom sposobnom za samostalan život.“

„OK.“

„Ali trebat će joj municija. To je preduvjet svega ovoga. Možda bih trebao spomenuti da postoji i nekoliko policajaca koji su na njenoj strani u ovoj bitki. Ali tužitelj koji je podigao optužnicu protiv nje nije.“

„A tako.“

„Lisbeth treba pomoć prije suđenja.“

„Konačni izvještaj patologa došao je jutros. Ne postoji ništa što bi upućivalo da se ne radi o samoubojstvu vješanjem.“

Svi su spustili pogled na fotografije snimljene u dnevnoj sobi vikendice na Smadalarou. Sve je upućivalo na to da se Gunnar Bjorck, zamjenik šefa odjela za strance u SOAi, sam popeo na kantu, zakvačio omču na kuku za luster, stavio je sebi oko vrata pa odlučno šutnuo kantu nekoliko metara od sebe. Patolog nije bio siguran u točno vrijeme smrti, ali na kraju je rekao da je smrt nastupila poslijepodne 12. travnja. Bjorck je pronađen 17. travnja, a pronašao ga je nitkodrugi do Curt Svensson. To se dogodilo nakon što Bublanskom nekoliko puta nije uspjelo dobiti Bjorcka na telefon, pa je na kraju iživciran ponovno poslao Svenssona po njega.

U međuvremenu je kuka na stropu popustila zbog težine i Bjorckovo je tijelo palo na pod. Svensson je ugledao tijelo kroz prozor i obavijestio ih. Bublanski i drugi koji su stigli tamo odmah su pomislili da se radi o mjestu zločina i da je Bjorcka netko zadavio. Tek su kasnije toga dana istražitelji pronašli kuku. Jerker Holmberg dobio je zadatak istražiti kako je Bjorck umro.

„Ne postoji ništa što upućuje na zločin ili na to da Bjorck tada nije bio sam“, rekao je Holmberg.

„Lampa…“

„Na stropnoj se lampi nalazi otisak prsta vlasnika kuće – koji ju je sam postavio prije dvije godine - i Bjorckov otisak. To znači da je on sam skinuo lampu.“

„Odakle je omča?“

„Sa stupa za zastavu u dvorištu. Netko je odrezao točno dva metra konopca. Na prozorskom okviru ispred vrata terase nalazio se nožić. Vlasnik kuće kaže da je njegov. Obično ga drži u kutiji s alatom ispod sudopera. Bjorckov se otisak nalazi i na dršci i na sječivu, kao i na kutiji s alatom.“

„Hmm“, rekla je Sonja Modig.

„Kakvi su čvorovi upotrijebljeni?“ upitao je Curt Svensson.

„Najobičniji. Zadavljen je običnom omčom. To je možda jedino što je malo neobično. Bjorck je bio vrsni jedriličar i znao je vezati prave čvorove. Ali tko zna koliko je čovjeka koji se priprema na samoubojstvo briga za oblik čvora.“

„Droge?“

„Toksikološki izvještaj kaže da je Bjorck imao tragove jakih tableta protiv bolova u krvi. Tablete su mu bile propisane, dobivao ih je na recept. Imao je i alkohola u krvi, ali nikakvi značajni promili. Drugim riječima, bio je višemanje trijezan.“

Malin Eriksson čekala ga je dok se na brzinu tuširao. Pitala se što se događa.

„Netko je provalio kod mene i ukrao izvještaj o Zalachenku. Netko je napao Anniku u Goteborgu i ukrao i njen primjerak. Opravdano sumnjam da joj prisluškuju telefon, što vjerojatno znači da prisluškuju i moj, možda i tvoj, a možda i sve telefone u redakciji. A čini mi se da bi, ako se netko već toliko potrudi da mi provali u stan, bilo glupo da usput ne iskoristi priliku i stavi uređaje za prisluškivanje i tamo.“

„Aha“, rekla je Malin Eriksson umornim glasom. Bacila je pogled na svoj mobitel, koji je ležao ispred nje na pisaćem stolu.

„Nastavi raditi kao i obično. Koristi mobitel, ali nemoj preko njega davati nikakve informacije. Sutra ćemo obavijestiti Henryja Corteza.“

„OK. On je otišao prije sat vremena. Ostavio je hrpu javnih državnih istraga na tvom stolu. Ali što radiš ovdje…“

„Namjeravam noćas prespavati u redakciji. Ako su ubili Zalachenka, ukrali izvještaje i prisluškuju mi stan, onda postoje velike šanse da je to tek početak i da nisu stigli obaviti redakciju. Ovdje je cijeli dan bilo ljudi. Neću da redakcija preko noći ostane prazna.“

„Ti misliš da je ubojstvo Zalachenka… Ali ubojica je neki stari sedamdesetosmogodišnji luđak.“

„Ni na sekundu ne vjerujem u toliku slučajnost. Netko čisti tragove za Zalachenkom. Fućka mi se tko je taj sedamdesetosmogodišnjak i koliko je ludih pisama napisao ministrima. On je plaćeni ubojica. Došao je tamo s namjerom da ubije Zalachenka… a možda i Lisbeth Salander.“

„Ali, pa ubio se, dobro, pokušao je. Koji plaćeni ubojica to radi?“

Mikael je malo razmišljao. Pogledao je glavnu urednicu u oči.“Onaj kojemu je sedamdeset osam godina i možda nema što izgubiti. On je umiješan u sve ovo. Kad završimo istragu, moći ćemo to i dokazati.“

Prvo Zalachenko. A sad Annika.

„Annika… nazvat ću te kasnije.“Zatvorio je iBook, strpao ga u torbu i u velikoj žurbi napustio redakciju bez riječi. Sprintao je natrag do Bellmansgatana i trčeći se uspeo stubama.

Vrata su bila zaključana.

Čim je ušao u stan, vidio je da plavi fascikl koji je ostavio na kuhinjskom stolu nije tamo. Nije ga ni pokušao tražiti. Točno je znao gdje ga je ostavio kad je izašao iz stana. Polako se spustio na stolac za kuhinjskim stolom dok su mu se misli rojile glavom.

Netko je bio u stanu. Netko čisti tragove za Zalachenkom. Nestale su i njegova i Annikina kopija.

Bublanski još uvijek ima izvještaj. Ako ga ima?

Mikael je ustao i otišao do telefona, a onda se zaustavio s rukom na slušalici. Netko je bio u njegovu stanu. Odjednom je jako sumnjičavo promotrio telefon te popipao džep sakoa da pronađe mobitel. Ostao je stajati s mobitelom u ruci.

Koliko je teško prisluškivati mobitel?

Polako je stavio mobitel pokraj telefona i osvrnuo se oko sebe.

Imam posla s profesionalcima. Koliko je teško staviti uređaje za prisluškivanje u stan? Ponovno je sjeo za kuhinjski stol. Pogledao je torbu za laptop.

Koliko je teško čitati nečije mailove? Lisbeth Salander to sredi za pet minuta.

Dugo je razmišljao. Naposljetku se vratio do telefona i nazvao sestru u Goteborg. Vrlo je pomno formulirao svako pitanje.

„Bok… kako si?“

„Dobro sam, Micke.“

„Ispričaj mi što se dogodilo otkad si došla u Sahlgrensku pa sve do napada.“Trebalo joj je deset minuta da mu ispriča što je radila tog dana. Mikael nije diskutirao o implikacijama toga što mu je ispričala, ali je postavljao pitanja sve dok nije bio zadovoljan. Zvučao je kao zabrinut brat dok je istovremeno u glavi kovao planove o nečemu sasvim drugom i rekonstruirao činjenice.

Odlučila je da će ostati u Goteborgu u pola pet, mobitelom nazvala prijateljicu te dobila adresu i šifru za ulaz u zgradu. Pljačkaš ju je čekao u hodniku zgrade točno u šest.

Prisluškuju joj mobitel. To je jedino logično objašnjenje. Što mora značiti da prisluškuju i njega.

Sve drugo bilo bi ludo.

„Ali uzeli su mi fascikl s papirima o Zalachenku“, ponovila je Annika.

Mikael je malo oklijevao. Onaj koji je ukrao fascikl već zna da ga je ukrao. Bilo bi normalno reći to Anniki Giannini na telefon.

„I meni“, rekao je.