Drugovi zatvorenici, moram vam saopštiti jednu tešku, jednu strašnu, jednu surovu vijest, jednu… jednu… – zaplaka Hodžović. – Naš najveći sin, naš najveći genije, naš kovač… Kovač naših pobjeda, naša budućnost, naša snaga, najvoljeniji naš, jedini naš… – zarida snažno, obrisa lice maramom. – Umro je drug Tito! – jedva izgovori i objema rukama se uhvati za glavu.
Mi ćutimo. Jeca upravnik, jecaju stražari, a mi ćutimo.