Njegov um je bio poput kuće koju je celog života opremao. Njeni stolovi i kreveti bile su pesme koje je umeo da otpeva, komadi koje je odgledao, katedrale koje je video i knjige koje je pročitao na engleskom, francuskom i latinskom. Tu kuću ideja delio je sa članovima svoje porodice, živim i mrtvim: sa svojim roditeljima, bratom, ženama koje je voleo, s decom. Postojale su gostinske sobe za važne goste poput Fransisa Volsingama, Vilijama i Roberta Sesila, Fransisa Drejka i, naravno, kraljice Elizabete. Tu su bili i njegovi neprijatelji: Rolo Ficdžerald, Pjer Omand de Giz i Gaj Foks, ali oni su bili zatvoreni u podrum jer više nisu mogli da mu naude.