U glavi mi se vrti Beatrixino pitanje je li on još uvijek gleda porniće. Trebala bih provjeriti, ali ne mogu se natjerati ni na to. Zvuči jadno, ali ne mogu se nositi s još toga, kad mi je i ovo već previše. A što i da gleda? Hoće li to išta promijeniti? Doista? Održavam glavu iznad vode i čekam savjetovanje. Čekam da netko drugi bude tamo s nama kako bih mu objasnila da se želim rastati. Zbog toga sam još ovdje. Zbog toga sam robot u vlastitom životu i opijam se svake večeri do besvijesti. Znam da će rastava biti gadna, ali ostati zajedno još je i gore. Ovdje smo, ne zato što mislim da će cure biti trajno uništene; ne zato što ga još volim, jer prema njemu ne osjećam ništa osim mržnje. Već zato, ako ostane, pustit će me na miru. Ako ode, neprestano će me gnjaviti da pokušamo ponovno. Čekam savjetovanje da imam drugu osobu pokraj sebe kada mu budem rekla da ovo neće ići. Jer upravo sada, kako stvari stoje, znam da on to neće prihvatiti i dok ne »pokušamo sve« ja ne mogu otići mirne savjesti.