Ljudi koji ti objašnjavaju da pre nego što umreš vidiš kako ti promiču sećanja očigledno nikada nisu umirali. Jedino što vidim kako promiče jesu lažni plafon od plute, blede neonke i siluete u istim bluzama koje me punom brzinom guraju ka liftu, vrišteći neke reči koje ne razumem. Uspomena više nemam. Ne pretresamo prošlost kada više nemamo budućnosti. Veruj mi, volela bih da mi promiču, makar samo zato da