te prošlost nikad ne napušta, ni ono dobro ni ono loše, kako je trpaš u kutije i odlažeš u neki plakar misleći da je, kao ni kutije koje ređaš po kući, nikad nećeš otvoriti, a onda jednog dana, kad te stvarni svet pritisne – odeš do tog plakara i otvoriš ih.