sr
Books
Franc Kafka

Pisma Mileni

A možda i nije prava ljubav kada kažem da si moje najmilije; ljubav je to što si moj nož kojim kopam po sopstvenoj duši.

Franc Kafka je upoznao novinarku Milenu Jesensku u Pragu 1920. godine. Bio je u društvu zajedničkih prijatelja i tokom razgovora ona je predložila da prevede dve njegove priče na češki. Milena je živela u Beču, Kafka u Pragu. Mnogo toga ih je razdvajalo: ona je bila nesrećno udata i mlada, a on stariji, bolestan i još uvek veren. Prva pisma su kurtoazna: njih dvoje pišu o svom zdravlju, okolini, književnim člancima, prevodu Kafkinih priča. Malo-pomalo, ton se menja, potreba da razmenjuju vesti jedno o drugom potpiruje patnju zbog razbuktale strasti.

Kafkini dnevnici su predočili istinsku dubinu tog prijateljstva, ali je u njima samo nagovešteno ono što nam otkrivaju pisma, koja se čitaju kao ljubavni roman, ali i izliv očajanja, blaženosti, samooptuživanja i samoponiženja. Zahvaljujući njihovoj izrazitoj neposrednosti i intimnom tonu, ova knjiga pruža uzbudljiv čitalački doživljaj.

Povodom sto godina od Kafkine smrti, Pisma Mileni u novom prevodu Maje Anastasijević, otkrivaju nam ličnost pisca čija je proza utisnula dubok trag u književnost XX veka.

„Po neumoljivosti s kojom otkriva ljudsku veličinu i slabost, strast i kukavičluk, ovo životno svedočanstvo može da se svrsta u red s Rusoovim Ispovestima.“
— Die Welt

„Osim lepote samih pisama, ovo je najznačajniji ključ koji imamo za razumevanje Kafkinih romana i priča.“
— New York Times

„Pisma Mileni Franca Kafke spadaju u najlepše domete književnosti.“
— Die Zeit
269 printed pages
Original publication
1952
Publisher
Laguna
Have you already read it? How did you like it?
👍👎

Impressions

  • Marija Đurđevićshared an impression18 days ago
    👍Worth reading
    🔮Hidden Depths
    💞Loved Up

  • Dacashared an impressionlast year
    👍Worth reading

Quotes

  • b5811736357has quoted4 days ago
    „Treba li možda da čekam ceo dan?“ – „Da“, odgovorila si i okrenula se grupi ljudi, koja te je spremno čekala. Smisao odgovora je bio da uopšte nećeš doći i da je dozvola da čekam jedini ustupak koji si mogla da mi učiniš. „Neću čekati“, rekao sam tiho i budući da sam pomislio da me nisi čula, a da je to bio moj poslednji adut, sav sam očajan povikao te reči za tobom. Ali tebi je bilo svejedno, nije te se više ticalo. Ja sam nekako doteturao nazad u grad.
  • b5811736357has quoted5 days ago
    gužve, one malo ispod četiristo metara nadmorske visine, a u njima šume i jezera.)
  • b5811736357has quoted5 days ago
    Bićete na selu, koje volite. (U tome smo slični, najviše volim predele u kojima nema

On the bookshelves

fb2epub
Drag & drop your files (not more than 5 at once)