– Pusto mi je u duši. Prazno mi je srce.
– Pa ko je kriv za to?
– Niko. Moja nesreća, možda. Moj život, možda.
– Zato što smo siromašni?
– Zato što smo siromašni srcem i lijepim mislima. Eto, život sve više izmiče, djecu smo pogubili, mi smo se udaljili jedno od drugoga, riječ toplu ne kažemo ni jedno drugome ni drugim ljudima, gazim pustom stazom, ništa ne očekujem od sutrašnjeg dana, ni od kojeg dana više, samo je provalija i besmisao preda mnom.