bookmate game
Serena Đulijano

Ciao bella

Junakinja u koju ćete se zaljubiti na prvi pogled.

Volela bih da pronađem žene slične meni. Nesavršene, često nedorasle situaciji. Majke koje se ne oduševljavaju svom novorođenom decu na svetu zato što priznaju da je većina njih stvarno ružna. Majke koje preskaču stranice kad uveče čitaju priču za laku noć. Ukratko, normalne majke. One sigurno postoje, zar ne?

Razoružavajuće intimno, dirljivo i otvoreno, glavna junakinja Ana govori o roditeljstvu, ljubavi i praštanju. Dok čeka drugu bebu, Anu razdiru razni strahovi i plaši se svega: buke, gužve, smrti, patnje, porođaja, da ne ume da voli, da previše voli, a najčešće — sebe. Da bi se izborila sa strahovima ide na psihoterapiju, a dok razgovara sa terapeutom, sa mnogo humora priseća se detinjstva, zastrašujuće figure oca zbog koga je majka morala da donese teške odluke, a pred nama se polako sklapa slagalica Aninog života iz koje izranja slika majke, preduzetnice, blogerke i romanopisca.
„Serena je borac, šta god da joj se dogodi, ona hrabro nastavlja. Duhovita je, šašava, ranjiva i nesavršena. Toliko ti postane bliska do kraja knjige da ti dođe da je zagrliš.“
— livresalire.com
„Oda Italiji, porodici, detinjstvu, prijateljstvu i ljubavi. I nema klišea. Upoznajemo junakinju koja je u solidnom braku utemeljenom na uzajamnoj podršci. Ona dirljivo iznosi svoje slabosti i patnju, jednostavnim a pravim rečima koje pogađaju suštinu stvari.“
— littleprettybooks.com
„Namerno sam odugovlačila sa čitanjem, toliko nisam želela da prestanem da se smejem i da saosećam sa Anom.“
— babelio.com
142 printed pages
Original publication
2019
Publisher
Laguna
Have you already read it? How did you like it?
👍👎

Impressions

  • Jovana 🪶📚shared an impression10 months ago

    O ženi punoj strahova, iz najranijeg detinjstva pa sve do današnjeg dana, od onih najbanalih kako uči u metro, otići u bioskop do teških trauma iz detinjstva, lošeg odnosa među roditeljima, mlađe sestrice koja je drugačije satkana i zauvek će ostati u svom svetu.
    Do druge zemlje i novog jezika, novih prijatelja, kasnije supruga i sopstvene dece.
    Najvažnije od svega toga imati oko sebe ljude koji vas vole, podržavaju i kažu bella možeš ti to.
    I ti sama dobro znaš da i pored svih tih strahova možeš i moraš ti to.

  • Mandic Slavkashared an impressionlast year

    Veoma interesantna,inspirativna, ohrabrujuća,emotivna autobiografska priča koja vam neda da odustanete od čitanja i razmišljanja jer je prosto prepuna ideja kako prevazići neke naizgled nepromostive teškoće na putu ka uspehu,ka sreći...najlakše je odustati od svega,jer nije lako uspeti..to mnogi rade jer misle da neće,ako ne dobiju ništa ni izgubiti ništa,da će samo ostati na čemu su i bili...ali varka,izgubiće i budućnost i sebe,i druge (niko ne voli gubitnike)..dobiti,dakako neće ništa,sem ubogih godina života ničim ispunjenih...zato ne odustajte nikad !

  • Aleksandrashared an impression9 months ago
    👍Worth reading
    🚀Unputdownable

    Oduvek mi je bilo teško da iskazujem svoja osećanja rečima. Stvari počnu da postoje kada ih imenujemo. Uvek sam mislila da će one nestati ako se pravimo da ne postoje.

Quotes

  • Marija Dinićhas quoted4 hours ago
    „U mom životu nije bilo razdoblja koje nije bilo ispunjeno strepnjom, nikad nisam bila spokojna. Koliko se sećam, nikad nisam bila potpuno srećna, niti bezbrižna. Nikad nisam bila dete. Bojim se praznine, bojim se da nisam na visini zadatka, bojim se bolesti, bojim se da pipnem ostatke hrane u odvodu sudopere, bojim se buke i vriske, bojim se smrti, bojim se rolerkostera, bojim se odvajanja, bojim se auto-puteva, bojim se prepunih samoposluga, bojim se patnje, bojim se neuspeha, bojim se brzine, bojim se da će me primetiti i da me neće primetiti, bojim se porođaja, bojim se oca, bojim se gubitka kontrole, bojim se proklijalog krompira, bojim se neonskog svetla, bojim se majke, bojim se da me negde ne zatvore, bojim se odvratnih stvari, poput glista, bojim se da ću izaći iz svakodnevne rutine, bojim se da ću protraćiti život, bojim se da ću morati da jedem prekuvanu testeninu kod nekoga koga ne poznajem dovoljno dobro, pa neću moći da odbijem, bojim se da ne zakasnim, bojim se da putujem sama, bojim se da ću se ugušiti od straha, bojim se da ne volim dovoljno, da ne umem da volim, da previše volim. Bojim se, gospođo. Sve vreme se bojim. Najčešće sebe.“
  • Marija Dinićhas quoted4 hours ago
    si velik i jak. Tako drugačiji od drugih. Ljudi će reći da to kažem zato što sam ti mama, ali mislim da nije zato… Znam da si ti poseban čovečuljak. Zbog tebe sam postala mama i zbog tebe smo postali porodica. To je nešto najlepše što nam se desilo.
  • Ivahas quoted13 days ago
    Pokušavam da se setim bezbrižnosti. Kakvog je ukusa?

    Kako je kad čovek ni o čemu ne razmišlja, kad diše punim plućima? Kad je opušten?

    Pokušavam da se setim kad sam se tako osećala otkako sam odrasla i to mi ne polazi za rukom. Ne mogu da se setim ni jednog jedinog trenutka. Svaka radost je bila umrljana bar slabim napadom strepnje ili snažnim bolom u želucu. Ni jedan jedini dan nije protekao bez razmišljanja ili mozganja. Nijedan.

On the bookshelves

fb2epub
Drag & drop your files (not more than 5 at once)