Andreas Ban je pisac i psiholog, nadasve intelektualac prepun empatije, no njegov se svijet već godinama urušava, a kada odlazi u bijednu mirovinu i sazna da je bolestan iznova sagledava krhotine svoga života i života svojih prijatelja. U borbi s bolešću i starošću Andreas Ban je i ciničan i moćan, i dok prekapa po vlastitoj prošlosti susreće se s pričama obespravljenih, proganjanih, bespomoćnih… te se pritom beskompromisno razračunava s najrazličitijim tabuima. U Belladonni Daša Drndić ispituje i do krajnjih granica dovodi teme bolesti i (ne)mogućnosti življenja (i umiranja) u današnjem, potpuno dehumaniziranom svijetu i u vremenima kada su starost i bolest nešto sramotno te kada se propagiraju isključivo vječna mladost i bezgranična ljepota. Belladonna je djelo u kojem se isprepliću stvarno i fikcionalno, autobiografsko i izmišljeno, a Andreas Ban je istinski junak našeg doba – on je intelektualac odbačen od društva koje pod krinkom korektnosti zatire mogućnost kritičkog mišljenja.
