Bastadur

U danima zla najteže preživi čovjek u čovjeku.

Što se čovjek ranije pripremi da ništa nije zauvijek i da će kad-tad doći dan kad će se zateći u osami svog bića, za toliko lakše iznese ono što mu donese život.

Čergarsku dušu mnogi ponesu mimo čerge.

Život ti je ka voda. Ona se ne opire preprekama koje se pred nju nađu, ona ide svojim putem. Rijeka teče drugoj rijeci, ne zato što je veća, no zato što je niža. Velike vode na svom dalekom putu teku zahvaljujući poniznosti zbog koje joj druge vode pritiču. Svaka poniznost nije poništavanje sebe, mada se tako čini. Tako se raste.

– Snaga nije kuraž, još manje junačenje. Snaga se mjeri trpljenjem, koliko može da se izdrži.

Oduvijek se narod najlakše porobljavao strahom

Život brzo protrči i ne treba da ostavljaš za poslije ono što ti sada pritiska dušu. Taj teret s vremenom ne bude lakši, no sve teži.

Kažu da čeljade čiste savjesti mirno spava. Nije tako. Savjest, ako je ima, vazda se preispituje, provjerava da li se o koga ogriješila, kinji sebe da je mogla drukče. Kad je posve mirna, tu je jad. Obično znak da je nema. Samo ona spokojno sniva.

Samoća navede čovjeka da u sebe preseli cijeli svijet. Nauči ga da nije nužno trošiti korake da bi se stiglo do mjesta na kome će mu biti bolje. Nije li to razlog za sve njegove odlaske i dolaske? Samoća ga uči da je cio tek kad pusti da odu svi za koje je mislio da od njih zavise njegova sreća i tuga. Čovjek nema nikoga, niti je ičiji. Tek kada to shvati, postaje svoj.

– Ponekad ono što tražiš ostavio si iza sebe. Zaludu upireš pogled pred sobom.