Bastadur

U danima zla najteže preživi čovjek u čovjeku.

Što se čovjek ranije pripremi da ništa nije zauvijek i da će kad-tad doći dan kad će se zateći u osami svog bića, za toliko lakše iznese ono što mu donese život.

Čergarsku dušu mnogi ponesu mimo čerge.

Život ti je ka voda. Ona se ne opire preprekama koje se pred nju nađu, ona ide svojim putem. Rijeka teče drugoj rijeci, ne zato što je veća, no zato što je niža. Velike vode na svom dalekom putu teku zahvaljujući poniznosti zbog koje joj druge vode pritiču. Svaka poniznost nije poništavanje sebe, mada se tako čini. Tako se raste.

– Snaga nije kuraž, još manje junačenje. Snaga se mjeri trpljenjem, koliko može da se izdrži.

Oduvijek se narod najlakše porobljavao strahom

Nijedna čestita sestra nikad ne bi očepila i ponijela ono što treba da naslijedi njezin brat.

– Što bi se desilo ako ipak uzme svoj dio? Znači li to da je tada manje čestita? Tražiš da majka učini isto ono što je i baba Vuka napravila. Pamtim da ti onda nije bilo pravo. Tada si se bunio. Sjećam se kako te je boljelo što nemaš ništa od onog što su tvoji ujaci između sebe podijelili. Koliko znam, žene na primorju oduvijek uzimaju svoj dio. Mati ne bi bila ni prva ni potonja da isto učini. Zašto bi ti prepustila ono što je njeno?

Kad tijelo preraste um, zaludu ljutnja što je bez mnogo razuma.

Jednom smo se sreli i tada je rekla da se vjerila. Nijesam je više tražio, niti smo se ikad više sreli. Milo mi je što je tako. Nijesam ništa izgubio, jer nijesam ima ništa do zabludu da mi nešto pripada. Ono što nemaš, ne možeš da izgubiš, baš kao što ti se ne može dati ono što neko nema. Sad znam da je sve to bio zanos. Nešto u što sam samo htio da vjerujem.

U danima zla najteže preživi čovjek u čovjeku.