Jednog poslepodneva ušla sam žurno u poslovnu zgradu i brzo ušla u lift koji se tamo zatekao. Kako sam uletela, neočekivano sam uhvatila svoj odraz u ogledalu. U tom trenutku moj mozak je učinio nešto čudno – ispalio je poruku u deliću sekunde: „Hej! Poznaješ je! Ona ti je prijateljica!“ A ja sam zapravo pritrčala prema vlastitom odrazu s osmehom, spremna da s radošću dočekam tu devojku čije sam ime zaboravila, ali čije lice mi je bilo tako poznato.