Sigurna kuća

Obično je žena žrtva, ali ona je žrtva samo ako je mrtva.

Živa žena ne može biti žrtva jer eno je – hoda, diše, nikakva krv joj se ne cijedi niz pleća, modrice su, ako ih je i bilo, sad nevidljive, ima sve udove, oba oka i uha, što je sijala to neka i žanje, ima i gorih stvari od malo nasilja u obitelji. Što te ne ubije, nije te ubilo jer si preživjela.

Trebao ti je netko tko će čitati mimo naslova i između redaka. Ili, još bolje, netko tko neće ni čitati sve što se pisalo o tebi, nego te potražiti i dati ti priliku da žališ za svojim umjesto za njegovim životom. Da taj tvoj život, a ne njegova smrt, nekome bude tema.

Ne shvaćaš da ti je zabranjeno, nego uvjeriš sebe da ti ništa od toga ne treba.

bično je žena žrtva, ali ona je žrtva samo ako je mrtva.

Ona te jednom sklonila od njega, ali od tebe same nije te mogla skloniti.

Žrtva je uvijek onaj tko je mrtav, čak i ako se onaj tko preživi više ne može smatrati živim.

šest žena koje su uprskale, kojima je najmanje jedna kriva odluka zauvijek promijenila život,

Jedan promašen život koji ste živjeli i taj promašeni koji nikad nećete.

Znaš, čovječe mog života… čovječe mog neživota

Ti znaš da je to jednom bila ljubav i da je kasnije metastazirala u ono drugo. Čak i u tom drugom bilo je ljubavi zbog koje si ostajala, prije nego si počela ostajati zbog straha