Ne možeš svojoj djevojčici poslati Malu sirenu. Takve su ti priče čitali kad si bila mala i sad ti se čini da su ti njima odmalena ispirali mozak, usađivali krive obrasce ženskih sudbina koji će kasnije odrediti tvoju. Sve te potlačene, pokorne, poslušne djevojke koje od čemernog života može spasiti jedino princ – male sirene koje zbog ljubavi ostaju bez glasa, izrabljivane pepeljuge koje na koljenima ribaju podove i na bal mogu samo potajno, snjeguljice koje će biti sluškinje patuljcima jer se njihova po život opasna ljepota mora sakriti duboko u šumi, trnoružice koje vrijeme do dolaska princa provode u dubokoj hibernaciji, ljepotice i njihove zvijeri, zvijeri, zvijeri ili žabe ispod čijih se obličja krije spasitelj s kojim će onda vječno živjeti u sreći jer mu duguju sve i jer bi bez njega bile nitko i ništa, mele bi ognjišta i namještale krevete patuljcima, zlim maćehama i obijesnim sestrama, staricama bradavičastih lica koje im podvaljuju otrovne jabuke i vretena jer u bajkama je zlo uvijek ženskog roda, tamo maćehe ostavljaju djecu u šumi, kraljice imaju zaleđena srca a majke zmijske jezike, pohlepne supruge osiromašuju svoje muževe, starice tove djecu da bi ih pojele, žene su spremne ubiti ljepše od sebe i sve su redom, još otkad je Eva poslušala zmiju u rajskom vrtu, zlice i vještice – osim one jedne, glavne junakinje koja je naivna, zatočena, čedna, smjerna, pokorna i bespomoćna.