Držić je u mladosti pisao ljubavne stihove, odnosno pjesni ljuvene, koje stilom nasljeduju pjesme Šiška Menčetića i njegovog strica Džore Držića, na koje se, uz Vetranovića, kao uzore i poziva. Riječ je o uglavnom ljubavnim pjesmama, koje petrarkističkim inventarom uzdaha i poljubaca veličaju ljepotu odabranice. Ljubavnim stihovima pridružio je i nekoliko prigodnica, odnosno nadgrobnica i poslanica.
Držić je svoje pjesme objavio 1551. godine u Veneciji, zajedno sa svojim dramskim djelima u stihu Tirenom, Venerom i Adonom i Novelom od Stanca, naslovivši ih Pjesni Marina Držića ujedno stavljene s mnozim druzim lijepim stvarmi.
Dubrovački renesansni dramatičar i pjesnik Marin Držić (1508.-1567.) izuzetna je pojava u povijesti europske drame i jedan od najistaknutijih europskih komediografa renesanse i manirizma.