Grimalda

Grimalda, drugi roman Edija Matića, žanrovski je kompleksno djelo, istovremeno ljubavni roman a pomalo i politički triler i putopis. Edi Matić vrsno barata književnim žanrovima, no stvarni otponac njegove priče ipak je žanrovski nedvojbeno nepotrošiv: tajanstveni nestanak ženskog lika. Time se romaneskni potencijal ne iscrpljuje: riječ je o romanu mnogih početaka, ne nužno samo istarskih kao što sugerira naslov. Početak se lako može zamisliti u Zagrebu 1941, a možda i u Imotskom pa čak i Lukavcu kod Tuzle. Kao kriminalistički roman, Grimalda je žanrovski superioran i plijeni vještinom, napetošću i filmskom brzinom. Istovremeno, to je i roman upečatljivih likova — Igor i Tena, Dijana Kralj i Filip Šop, Davor i Ulika, inspektor Bolković i Ninica Horvatova, stjecajem nepredvidljivih okolnosti pristigli s različitih adresa i vremena, u literarnom defileu likova koji u svojim nimalo glamuroznim ulogama (policajci, konobari, fotografi, inspektori, recepcioneri) nastupaju manje više slučajno kao glavni ili sporedni. Njihove su istinske uloge životnih i političkih emigranata i gubitnika, nasukanih na pramcima vlastitih sudbina, fanatičnih opsesija, emocija i životnih zabluda. Edi Matić strpljivo ispituje stvarnu otpornost svojih likova na neumitne životne udarce koji ih guraju iz njihovih prirodnih egzistencija u neočekivanim smjerovima. Pisac svoje likove — kao i u svakom pravom noiru — uvjerljivo potretira kao žrtve vlastite „uhvaćene“ prošlosti, s kojom se likovi simbolički razračunavaju u snenim i idiličnim krajolicima Grimalde, Vižinade, Crklade, Buja i drugih pitoresknih istarskih mjesta šaca. Životno i stvarnosno više nego uvjerljiva, Grimalda je u startu korak dalje od mogućih žanrovskih stereotipa.