prostorčiću, gdje jedva može da stane obadvjema nogama, a uokolo neka bude bezdan, ocean, vječni mrak, vječna samoća i vječna bura, te da ovako na aršinu prostora prostoji cio život, tisuću godina, vječnost, - bolje je i tako živjeti, nego odmah umrijeti! Samo da je živjeti, živjeti, živjeti