Besplatna dostava

Nama ne trebaju kvadrati, nama treba pivo, duševni mir i malo vruće riblje juhe.

Piscu su knjige poput djece. Sve ih voliš, posebno onu koja nisu baš imala sreće u životu.

„Čovjek čitav život živi sam. Svi ovi oko nas samo su privid

Ako nekoga voliš, taj nikad nema rijetku kosu i nikad nije debeo.

Njihovi najsretniji dani u životu s našima nemaju nikakve veze. Da mi manje pamtimo, bile bismo bolje volje.

Njihovi najsretniji dani u životu s našima nemaju nikakve veze. Da mi manje pamtimo, bile bismo bolje volje. Čemu stalno vrtjeti film, vjenčanje, prvi seks, prvi brak, drugi brak, treći brak, prvi porod, drugi porod, prvi abortus, drugi abortus… U našim smo glavama, mi žene, stalno u krvi do koljena. Da se operemo, ne bismo bile toliko napete.“

Ipak, na pitanje kako ti je bilo na porodu, uvijek odgovaraš: ’To mi je bio najsretniji trenutak u životu.’ Nije pristojno spominjati rezanja, šivanja, bolne upale sisa, mlijeko koje je došlo ili nije došlo, jedan ve-ce na trideset žena, odvratne liječnike, grube sestre… Ne i ne! To je bio najsretniji trenutak u tvom životu!“

Gdje sam bila kad je spermij moga muža provalio u moje jaje, to je najvažniji trenutak u životu svake žene, kad ti se tako nešto desi, promijeni ti život dok si živa. Jebeš i Kenedija i Tita.

„Zašto je nenormalno čuvati vlastito dijete? Zato što si jebeni muškarac? Tebi je normalnije ubijati desetogodišnje teroriste u Afganistanu nego nekoliko mjeseci brinuti o vlastitoj kćeri.“

„Tko je napisao ’Ostajte ovdje jer vas tuđe nebo neće grijati kô što vas grije sunce vaše domovine?’“