Odabiranjem i gajenjem tih malobrojnih jestivih biljki i životinja, tako da čine 90% a ne 0,1% biomase po hektaru zemljišta, dobijamo mnogo više jestivih kalorija po hektaru. Usled toga, jedan hektar može da ishrani mnogo više pastira i zemljoradnika – obično 10 do 100 puta više – nego lovaca-sakupljača. Ta snaga surovih brojeva bila je prvo od više vojnih preimućstava koja su plemena proizvođača hrane stekla u odnosu na plemena lovaca-sakupljača.