Doktore Brojer, ovaj sat je bio prekratak. Ja sam nezasita i hoću još Vašeg vremena.
Mogu li da sa Vama prošetam do Vašeg hotela?”
Ova izjava je Brojeru zazvučala smjelo, maskulino; ipak, sa njenih usana činila se ispravnom, spontanom - kao prirodan način na koji bi ljudi trebalo da govore i žive.